Grafička mapa Goranska

AUTORICA: Maja S. Franković

Dimenzije grafika:  27,5 x 39,5 cm

Broj listova: 6

Broj otisaka po grafici-broj mapa: 10

Maja S. Franković

Maja S. Franković (Rijeka, 1951.) diplomirala je grafiku na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci (1984.) te je završila poslijediplomski studiji grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Osim u Londonu (1970./1971.), studijski je višekratno boravila u New Yorku (1980./81., 1997., 2001., 2003.) i u Parizu (1991.-2011.) Od 1981. godine aktivna je sudionica domaće i međunarodne suvremene grafičke scene, a zahvaljujući svom dugogodišnjem pedagoškom radu na Sveučilištu u Rijeci, na Pedagoškom fakultetu, kasnije Akademiji primijenjenih umjetnosti, gdje je predavala kolegije Pismo, Grafika i primijenjena grafika te Knjiga-objekt i bibliofilska izdanja. Organizirala je seminare litografije, radionice papira, monotipije i Hayterove tehnike. Jedna je od zaslužnih nositeljica i kreatorica takozvane ˝riječke grafičke škole˝ Berislav Valušek koju nerijetko obilježava inovativni i istraživački pristup prema grafičkom mediju. Osim pedagoškog rada, obnašala je dužnost člana Poglavarstva Grada Rijeke za područje kulture (2001. – 2004.) te je bila u diplomatskoj službiu Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu (2005. – 2009.). Umjetnička je voditeljica galerije Eugen K. u memorijalnoj kući Eugena Kumičića u Brseču, mjestu gdje se nalazi i njezin litografski atelijer koji je dugi niz godina bio svojevrstan litografski centar za riječke studente. Prometnula se u vodeću stručnjakinju za ovu grafičku tehniku koju  je predavala i na poslijediplomskom studiju međunarodnog centra grafike Il Bisonte u Firenzi (2003.). Kao vrsna i istaknuta grafičarka za dosege u mediju grafike nagrađena je brojnim domaćim i međunarodnim nagradama i priznanjima, a o njezinom stvaralaštvu napisane su dvije monografije (L. De PraCavalleri: Maja S. Franković: Grafike: 1971. – 1998., F&F, Rijeka, 1998. i B. Franceschi, B. Quien, M. Maštrović: Maja S. F.: Jedno desetljeće, F&F – MMSURI, Rijeka, 2007.)

Kabineta grafike  HAZU (Zagreb),  MMSU  Rijeka, Nacionalne i  sveučilišne knjižnice  Zagreb, Albertine u Beču itd. Njen primarni umjetnički interes je grafika, no isto tako i performans i travel-art, a bavi se uz to i fotografijom, skulpturom, slikarstvom i crtežom. Od 1995. predaje na Pedagoškom/Filozofskom   fakultetu   (danas   Akademiji   primijenjenih   umjetnosti)  u   Rijeci,   kao izvanredna profesorica na Katedri za grafiku.

Maja S. Franković

Maja S. Franković (Rijeka, 1951.) diplomirala je grafiku na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci (1984.) te je završila poslijediplomski studiji grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Osim u Londonu (1970./1971.), studijski je višekratno boravila u New Yorku (1980./81., 1997., 2001., 2003.) i u Parizu (1991.-2011.) Od 1981. godine aktivna je sudionica domaće i međunarodne suvremene grafičke scene, a zahvaljujući svom dugogodišnjem pedagoškom radu na Sveučilištu u Rijeci, na Pedagoškom fakultetu, kasnije Akademiji primijenjenih umjetnosti, gdje je predavala kolegije Pismo, Grafika i primijenjena grafika te Knjiga-objekt i bibliofilska izdanja. Organizirala je seminare litografije, radionice papira, monotipije i Hayterove tehnike. Jedna je od zaslužnih nositeljica i kreatorica takozvane ˝riječke grafičke škole˝ Berislav Valušek koju nerijetko obilježava inovativni i istraživački pristup prema grafičkom mediju. Osim pedagoškog rada, obnašala je dužnost člana Poglavarstva Grada Rijeke za područje kulture (2001. – 2004.) te je bila u diplomatskoj službiu Stalnom predstavništvu Republike Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu (2005. – 2009.). Umjetnička je voditeljica galerije Eugen K. u memorijalnoj kući Eugena Kumičića u Brseču, mjestu gdje se nalazi i njezin litografski atelijer koji je dugi niz godina bio svojevrstan litografski centar za riječke studente. Prometnula se u vodeću stručnjakinju za ovu grafičku tehniku koju  je predavala i na poslijediplomskom studiju međunarodnog centra grafike Il Bisonte u Firenzi (2003.). Kao vrsna i istaknuta grafičarka za dosege u mediju grafike nagrađena je brojnim domaćim i međunarodnim nagradama i priznanjima, a o njezinom stvaralaštvu napisane su dvije monografije (L. De PraCavalleri: Maja S. Franković: Grafike: 1971. – 1998., F&F, Rijeka, 1998. i B. Franceschi, B. Quien, M. Maštrović: Maja S. F.: Jedno desetljeće, F&F – MMSURI, Rijeka, 2007.)

Kabineta grafike  HAZU (Zagreb),  MMSU  Rijeka, Nacionalne i  sveučilišne knjižnice  Zagreb, Albertine u Beču itd. Njen primarni umjetnički interes je grafika, no isto tako i performans i travel-art, a bavi se uz to i fotografijom, skulpturom, slikarstvom i crtežom. Od 1995. predaje na Pedagoškom/Filozofskom   fakultetu   (danas   Akademiji   primijenjenih   umjetnosti)  u   Rijeci,   kao izvanredna profesorica na Katedri za grafiku.

O sazivu

GORANKA

Umjetnica Maja S. Franković istinski je predana grafičkom metje i nikad se nije ograničavala na jednu tehniku niti se libila prekoračiti stroge tradicionalne postulate medija. Njezin opsežan opus, posebice prostorne grafike i knjige-objekti, kao i izložbeni postavi, često su problematizirali samu disciplinu. Transgresije strogih normi uključivale su raznovrsna eksperimentiranja u pojedinim aspektima oblikovanja djela – od papira, plohe, formata, kolažiranja i apliciranjima različitih materijala pa do trodimenzionalne objektivacije lista. Iako je analitičko promišljanje medija trajno postojano u svim segmentima njezina stvaralaštva, propitivanja i radikalni iskoraci rjeđi su u mnogobrojnim grafičkim mapama umjetnice. Povod nastanka nove grafičke mape Maje S. Franković Goranska 2. je Saziv Goranske grafičke radionice u Lokvama koja se održala istovremeno s 43. Sazivom Goranske kiparske radionice. Šest otisaka konotativnih naziva – Neman u šumi, Nebo kroz krošnje, Stablo knjiga, Bor, Grana-list i Zima, nastali su tehnikama dubokog tiska i drvoreza. Originalne i vedre kompozicije na razmeđu figuracije i apstrakcije odraz su odmjerene aluzivne ikonizacije stvarnosti u kojima se jasno ispoljava autentični artistički habitus umjetnice i poetika ugođajnog. Grafički listovi zajedničko ishodište imaju u značajkama i posebnostima podneblja te u inspirativnom toposu, odnosno netaknutoj prirodi Gorskog kotara. Slobodnim asocijacijama i apstraktnim promišljanjem, iz rakursa intimnog i doživljajnog, umjetnica materijalizira ljepote kraja poput prepoznatljivih zelenih šuma, punine plavog neba ili mirisnog zraka, ali i utilitarnosti i surovosti tog istog šumskog krajolika. Asimilirani duh i specifikum mjesta, primjenom lakoničke motivike običnosti i vitalističkog kolora – gradivni elementi svojstveni Majinom likovnom idiomu, artikuliraju se u sažete i upečatljive, gotovo ideogramske, sugestivne prikaze. Nastali grafički niz, unatoč različitim zaigranim metaforama, metonimijama, abrevijacijama, aluzijamai ostalim varijacijama, nedvojbeno dijeli zajednički, univerzalni vizualno- tematski motiv: DRVO. Primjenom tehnike drvoreza bliskost grafika i lokaliteta nadilazi same vizualno-motivske relacije vezane uz topografske osobitosti. Drvena matrica, lišena umjetničinih interpretativnih intervencija, nositelj je apstraktnog otiska i traga prirode. Integrirani apstraktni znak evocira magičnu snagu samog prostora. Na taj način uspostavlja se potpuna i neraskidiva veza grafika s goranskim ambijentom, ali i s Goranskim radionicama, na kojima je uvijek naglasak na drvu kao konstruktivnom elementu. Naizgled jednostavnost i neposrednost prikaza, krije složene grafičke postupke oblikovanja i otiskivanja s različitih grafičkih ploča. Raznovrsnost linijskog raspona te finoća nijansiranja iz kojih proizlazi istančana ljepota ovih otisaka, rezultatje majstorskog i znalačkog tehničkog vladanja višestrukim nabojavanjima i višefaznim obradama matrica. Objedinjujući razgovijetne i likovno šarmantne asocijativne varijacije na topos Maja S. Franković nesputanom imaginacijom te vrsnim umjetničkim iskazom, u čijoj je potki igra stvaranja i radost življenja, sublimirala je samu njegovu esenciju. Ova mapa Majin je hommage goranskom prostoru!

Ana Petković Basletić