Konstrukciju Nenada Robana pod nazivom Prirodni omjer čine dva samostalna linearna dijela: vanjski okvir u obliku kocke i unutrašnji u obliku (goranske) kuće koji je kao jezgra smješten u veći konstruktivni oblik, u njegov središnji dio. Dva dijela strukture međusobno su povezana čeličnom žicom i simetrično raspoređena u odnosu na imaginarno središte, s dojmom lebdenja u omeđenom prostoru. Volumen i plohe ove konstrukcije postoje samo kao sugestija.
Skulptura Dva lica jednog stabla je mirna i zatvorena forma čiji čisti i kompaktni volumen povezuje racionalnost geometrije vidljivu u strogim omjerima i ravnim plohama te suptilnost i mekoću gotovo tekućih prelijevanja, uleknuća i uzdignuća volumena. Da bi sačuvala dostojanstvo stabla i svojom mu intervencijom omogućila trajanje, Marija Ujević Galetović pribjegla je nekonvencionalnim rješenju asimetričnog pomaka kojim skulptura nije izgubila ni svoju stabilnost ni definiranost, a u krajnjem ishodu postala je iznimno prostorno ostvarenje.
Vulasov Svijećnjak je skulptura-stup čija čvrsta okosnica slijedi strukturu prirodnih odnosa, valjkasti oblik debla i okomiti jednosmjerni rast stabla. Nova usmjerenja pokrenuo je rasporedom jedinica, oblika koji se ritmično umnažaju pa se prvotno zatvoreno deblo rastvara, raščlanjuje i pokreće u strogo odmjerenim ritmovima. U svom konačnom obliku skulptura je jednostavna, napregnuta cjelina rotacijskog dojma, cjelovito i čvrsto tijelo dinamično komponiranih oblika koji streme u visinu. Za ovu skulpturu visine 410 cm važna je bila komunikacija s primarnim oblikom stabla koje je često samo po sebi kompozicija i koje svojom strukturom pomaže u odlukama što će se ostaviti, a što ukloniti pri oblikovanju.
Branka Arh
