Goranska kiparska radionica LOKVE

O POVIJESTI RADIONICE

Goranska kiparska radionica djeluje od 1979. godine, sa središtem u Lokvama. U Lokvama je održan 1. saziv sa sudionicima Zvonimirom Kamenarom, Grgom Marjanovićem i Vesnom Popržan. Radionica uspjeva trajati i dokazati značenje svoga postojanja i, uz MKS u Dubrovi, sačuvati status najstarije likovne kolonije na otvorenom prostoru u Hrvatskoj. Skulpture u drvu razmještene su prostorom Gorskog kotara kao jedinstvena djela koja povezuju ljudski duh i prirodu.
Svoje postojanje i svoj kontinuitet GKR duguje, prije svega, Nikoli Lepinskom, utemeljitelju i dugogodišnjem voditelju koji je izuzetnom upornošću, entuzijazmom i ustrajnošću, duboko vjerujući da radi nešto vrijedno i važno, da Gorskom kotaru namjenjuje drukčiju budućnost, onu koja će ga uklopiti u tijekove suvremene likovne misli, od samih početaka imao svoj koncept. Uvijek se radilo o ozbiljnom i zrelom izboru, ništa se nije događalo izvan promišljenog, od odabira autora do smještaja skulpture.
Drvo kao materijal je za Gorski kotar bio logični izbor. Već je 1. saziv označio polje svoga djelovanja, a prvi sudionici dali su mu etnografsko obilježje od kojega se kasnije odustalo da bi se ostavila sloboda izbora teme.
Brojkama iskazano, ova velika izložba na otvorenom okupila je 75 umjetnika od kojih su neki više puta sudjelovali, među njima i najveća imena hrvatskog kiparstva s ukupno 91 skulpturom postavljenom u prostor.

Pregled saziva po godinama s popisom autora i fotografijama.

SAZIV 35.

GORANSKA KIPARSKA RADIONICA LOKVE